Kroz sakupljene priče naših starih, suvremeni znatiželjnik upoznati će se s nizom stvorenja iz narodnih predaja s kojima su se ondašnji stanovnici susretali i na koje su pazili u noćnim satima. Posebno se to odnosi na mure, mračnjake, baukaće, razne vilenjake i vampire, vodenjake i zmijske kraljeve, duhove i vragove koji su sakrivali blago.
"Mjesečeve sjene" je jedinstvena umjetnička knjiga koja se najbolje može opisati kao čarobna riznica narodnih priča i vjerovanja sjeverozapadne Medvednice i samoborskog kraja u Hrvatskoj, oblikovana i prepricana kao obiteljsko sjećanje. Ove priče prenosille su se kroz generacije, a autor Zdenko Bašić ih je bilježio još od svojih ranih dječačkih dana.
MJESEČEVE SJENE je mala riznica priča u koju su prikupljena vjerovanja i narodne predaje sjeverozapadnog dijela Medvednice i samoborskog kraja koja su ispričana kao osobno obiteljsko nasljeđe. Priče su prenošene s generacije na generaciju, a bilježio ih je autor Zdenko Bašić još od ranoga djetinstva.
O VJEŠTICAMA
Seoske vještice i copernice su katkada sakriveni zanati koje obavljaju pritajeni stanovnici, susjede koje se otkrivaju tek znalcima (ovo se odnosi da su vještice susjede, to je specifično za našu priču, vještice -žene iz susjedstva i javne tajne) i onim rijetkima koji ih poštuju. A katkada su one zastrašujuće, goropadne i otrovne babe koje se javno sastaju na seoskim križanjima, pa vabe djecu i mladiće u njihova magijska sijela kojih se ljudi nezamislivo boje i sa strahom zaobilaze ta mjesta u vrijeme kada se na njima čara.
VJEŠTICE KROZ POVIJEST
Premda nas povijest uči o velikim progonima vještica kroz srednjovjekovnu povijest Europe, ovakva intimna sjećanja ipak svjedoče o važnosti vještica u društvu tog vremena i prisutnosti takvih priča i njihovo preživljavanje usprkos službenoj religiji i povijesnim okolnostima sve do danas, govori o njihovoj nerazdvojivoj ulozi u kulturi društva.
Hrvatska nematerijalna baština iznimno puno svjedoči o seoskim vidaricama, liječnicama i vračarama kojih je katkada u tim malim selima bilo iznimno mnogo. One odgonetavaju mističnu prirodu i njene zakonitosti, one pružaju lijek za sve ono što je van dosega razumjevanja tadašnjeg čovjeka, koristeći preparate i lijekove koje razumije tek suvremena znanost. Danas, toliko godina nakon, razumijemo liječenje vrbovim granjem iz kojeg se kasnije pronalazi aktivna tvar koja čini aspirin ili liječenje pljesnjivim kruhom, što danas razumijemo kao rudimentarno liječenje penicilinom. A baš svime time barataju copernice toga vremena.
U 18. stoljeću je čak i carica Marija Terezija poželjela upoznati jednu hrvatsku vješticu, zaintigrirana silnim pričama koje su stigle do Bečkoga dvora. Ubrzo nakon tog događaja izadaje i prvi dekret kojim se zaustavlja nepotreban progon vještica u tadašnjoj Habsburškoj monarhiji.
POGLAVLJA
Kroz sakupljene priče naših starih, suvremeni znatiželjnik se upoznaje sa nizom stvorenja iz narodnih predaja s kojima su se ondašnji stanovnici susretali i na koja su pazili u noćne sate: posebno se to odnosi na Mure, Mračnjake, Baukaće, razne vilenjake i vampire, vodenjake i zmijeske kraljeve, duhove i vragove koji su sakrivali blago.
O PRIČAMA
Prva knjiga koju je na taj način zapisao bila je zbirka “Sjeverozapadni vjetar” koja govori priče o vilenjacima i šumskim stvorenjima, a u “Mjesečevim sjenama” autor bilježi sjećanja na one strašnije priče o vješticama, čarobnjacima, vragovima i stvorenjima mraka.
Premda su to priče koju su pričane u narodu u kasne večernje sate i sa kojima se plašilo djecu da pobjegnu ranije u krevet, ovo su ipak narodne predaje u koje su ljudi vjerovali i pridržavali se njihovih pravila o čemu svjedoči sam autor koji ih je doživljavao kroz svoje djetinstvo.
One odražavaju surovi i zastrašujući aspekt narodnog vjerovanja i liječenja, ali i onaj humoristični stav u odnosu na život i relativnost crno-bijelog poimanja svijeta. Te bi priče katkada nudile utjehu tim starim ljudima u odnosu na neobjašnjive događaje s kojima su se susretali, a katkada ih plašile podsjećajući ih na neizbježnost prolaznosti unutar kruga života.
Knjiga je ovjenčana nagradom za ilustraciju “Grigor Vitez” 2013., a od prvog izdanja do danas ostaje pri vrhu na listi najtraženijih knjiga u Hrvatskoj.
U jednom sloju ilustracija ukomponirane su crtice-table sa isječcima recepata iz knjige o vještičarenju iz obiteljskog nasljeđa. Milan Lang, Samobor- narodno vjerovanje-1900, Narodni sanovnik i lutrijaš, Kugli izdanje -oko 1912.
Recepti su govorili o praktičnoj primjeni vještičjeg liječenja i čaranja. One bitne stvari s kojima se vještica ili čarobnjak toga vremena svakodnevno susretao u svom zanimanju, kao što je - kako pijanici zamjeriti vino ili što učiniti kada kokoši ne nesu jaja ili kada djeca imaju gliste.
A posebni recepti se odnose na one koji su tražili zakopano blago ili prizivali vraga da bi povećali svoj imetak, tako da ih uputstva vode kako proći kroz taj opasan pothvat i zadržati život da bi poslije mogli ispričati priču.
O TEHNICI I ILUSTRACIJAMA
Mjesečeve sjene rađene su tehnikom digitalnog kolaža. Kao što slikar slika na platnu kistom i bojama, tako Zdenko Bašić svijet Mjesečevih sjena gradi pomnim slaganjem objekata, izradom rekvizita, šivanjem kostima, oslikavanjem modela te režiranjem konačnih scena. U malom napuštenom selu, na kraju zaboravljene ceste, u zabačenom dijelu Hrvatske pronalazi lokaciju na kojoj gradi cjelovitu kulisu vještičjeg sela, na kojem glumci i suradnici postavljaju kompozicije ove čudesne knjige. Te fotografije onda postaju građevna struktura s kojom slaže finalne digitalne kolaže u kombinaciji sa crtežima, akrilima i akvarelima s kojima postavlja knjigu u kojoj se sve ove tehnike alkemijski spajaju u cjelinu doživljaja i boja kao što bi se sastojci spojili u vještičijem kotlu
O Autoru
Zdenko Bašić Rođen je 1980. godine u Zagrebu, gdje je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Odjel grafičkog dizajna. Diplomirao je 2005. godine, uz priznanje za najboljeg diplomanta, na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Pored animiranog filma i režije, bavi se i ilustracijom te je dosad ilustrirao nekoliko autorskih knjiga za koje dobiva mnoga priznanja; nagradu Grigor Vitez za ilustraciju (2009. i 2014.), posebno priznanje za cjelokupnu realizaciju knjige (2011.) te književnu nagradu Kiklop za rad na autorskim knjigama Priča o čokoladi (2006.), Sjeverozapadni vjetar (2012.) i Mjesečeve sjene (2013.).
Nagradu za najboljeg mladog umjetnika mu dodjeljuje ULUPUH 2009. godine.
Dobitnik je dvije diskografske nagrade Porin; za najbolji videospot Žeđam (2010.) te za najbolje likovno oblikovanje za album Svijet glamura (2012.).
Za debitantski film Guliver (2009.) dobiva posebnu diplomu na Animateci u Ljubljani, na Danima hrvatskog filma osvaja glavnu nagradu Grand Prix i nagradu Oktavijan za najbolji animirani film te nagradu za najbolji kratki film na Libertasu – međunarodnom filmskom festivalu u Dubrovniku.
Za animirano-igrani film Vesla (2012.) dobiva Zlatnu medalju UNICA-e, svjetskog festivala neprofesijskog filma.
Svoje ilustracije izlaže na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i svijetu, među kojima je i Biennale ilustracije u Bratislavi i Zagrebu, First Imam Ali International Painting Symposium održanom u Teheranu 2007, te selekcija BIB u Japanu, a 2017 otvara veliku izložbu “Vjetrove sjene”.
U Galeriji Kolvičevi dvori kao rezultat osvojenog Grand prix na 6. hrvatskom biennalu ilustracije - 2016.
Godine 2012. upisan je na Časnu listu IBBYja (International Board on Books for Young People Honour List), a 2009. ULUPUH mu dodjeljuje nagradu za najboljeg mladog umjetnika i doprinos ugledu ULUPUHa. Od 2017.
U suradnji sa Muzejem turopolja kao umjetnički direktor oblikuje “Perunfest” festival zaboravljenih narodnih priča i predaja. Festival okuplja umjetnike, preformere i stručnjake koje se bave legendama i mitovima koje u izravnnoj interakciji prezentiraju publici. Pritom istražujući suvremene načine i forme oživljavanja tradicionalnog pripovijedanja i prenošenja neverbalne kulturne baštine novim generacijama.
U suradnji sa izdavačem Spiritosom izdaje slikovnicu “Zlatarevo Zlato” koja postaje najtraženija slikovnica
2018. 2020. izdaje “Moguti - zaboravljeni čuvari turopoljskih lugova” kojom osniva, u suradnji sa Muzejom turopolja Biblioteku zaboravljenih priča - Perunfest